Centar za punu svjesnost

Centar za punu svjesnost (CPS) je prvi centar na zapadnom balkanu koji je osnovan s ciljem istraživanja, unapređenja, primjene i promocije ljudske sposobnosti za punu svjesnost (eng. mindfulness) u okviru trećeg talasa kognitivno-bihejvioralne terapije. Osnivači Centra za punu svjesnost su dr Igor Krnetić i Mario Maričić. Predsjednica CPS je Slađana Milićević.

CPS omogućava individualne i grupne susrete s ciljem učenja unapređivanja i razvoja korištenja sposobnosti pune svjesnosti, kao i psihološko savjetovanje koje pružaju psiholozi koji su edukovani za primjenu kognitivno-bihejvioralne terapije u okviru četvorogodišnje edukacije Centra za kognitivno-bihejvioralnu terapiju.

Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT)

je psihološki pristup koji je zasnovan na naučnim principima i za koji su istraživanja pokazala da je efikasan za širok raspon problema.
Klijenti i terapeuti zajedno rade na identifikovanju i razumijevanju problema u terminima odnosa između misli, osjećanja i ponašanja.
Razvoj ovog pristupa tekao je kroz tri talasa: prvi su predstavljale bihejvioralne terapije zasnovane na klasičnom i operantnom uslovljavanju, drugi su kognitivne terapije zasnovana na mijenjanju kognicija i socijalnom učenju, a treći su terapije zasnovane na prihvatanju i punoj svjesnosti.

Puna svjesnost (eng. mindfulness)

odnosi se na svjesnost koja se pojavljuje putem namjernog obraćanja pažnje na sadašnji momenat, bez suđenja i procjenjivanja iskustava koja se pojavljuju iz trenutka u trenutak. Iako se često poistvojećuje sa meditacijom, puna svjesnost nije isto što i meditacija.
Puna svjesnost je sekularna aktivnost zasnovana na evolucijski datoj sposobnosti ljudskih bića da zauzmu neutralnu poziciju iz koje mogu da posmatraju i doživljavaju unutrašnje i spoljašnje sadržaje koji se pojavljuju u našoj svijesti

Pročitaj više

Šta je to Puna svjesnost?

Puna svjesnost (eng. mindfulness) odnosi se na svjesnost koja se pojavljuje putem namjernog obraćanja pažnje na sadašnji momenat, bez suđenja i procjenjivanja iskustava koja se pojavljuju iz trenutka u trenutak. Pojmovi koji su blisko povezani sa punom svjesnošću su prihvatanje i saosjećanje. Prihvatanje (eng. acceptance) podrazumijeva otvorenost prema sopstvenom iskustvu i spremnost da se ono doživi upravo onda kada se odvija, a to je sadašnji trenutak. Saosjećanje (eng. compassion) se odnosi na osjećanje dubokog razumijevanja nečijeg (tuđeg ili svog) unutrašnjeg stanja kada je taj neko suočen sa patnjom, a koje pokreće na djelovanje u pravcu olakšavanja i oslobađanja od patnje.

Ova dva pojma povezani su sa punom svjesnošću po isticanju značaja neprocjenjivanja unutrašnjih iskustava i dopuštanju da se raznolika iskustva, uključujući i bolne misli, osjećanja, impulse, senzacije i sl. javljaju bez pokušavanja da ih blokiramo ili potisnemo, uz duboko razumijevanje njihove pojavnosti. Po ovim karakteristikama puna svjesnost je slična meditaciji, te se često poistvojećuje sa meditacijom, ali puna svjesnost nije isto što i meditacija.

Puna svjesnost i meditacija

Meditacija, u suštini, predstavlja metod koji je u funkciji doživljavanja, istraživanja i spoznavanja svoje unutrašnjosti, odnosno sopstvenih unutrašnjih sadržaja kao što su kognicije (misli i predstave), emocije, senzacije i porivi, iz pozicije pune svjesnosti, a najčešće uz povezivanje sa određenim spiritualnim ili religijskim pogledima na svijet unutar nas i oko nas. S druge strane, puna svjesnost je sekularna aktivnost zasnovana na evolucijski datoj sposobnosti ljudskih bića da zauzmu neutralnu poziciju iz koje mogu da posmatraju i doživljavaju ("uz namjerno obraćanje pažnje na sadašnji momenat, bez suđenja i procjenjivanja iskustava koja se pojavljuju iz trenutka u trenutak") unutrašnje i spoljašnje sadržaje koji se pojavljuju u našoj svijesti, a (kao što i funkcija sekularne aktivnosti zasnovane na evolucijski datoj sposobnosti ljudskih bića da misle može biti različita) funkcija punosvjesnog posmatranja i doživljavanja svih tih sadržaja može biti sasvim različita.